Agrometeorologija proučava interakciju između meteoroloških i hidroloških faktora sa jedne strane i poljoprivrede u najširem smislu uključujući hortikulturu, stočarstvo i šumarstvo s druge strane. Za razliku od meteorologije i hidrologije, agrometeorologija za objekat osmatranja ima biljku sa svim njenim zahtjevima prema agrometeoroloških i agrohidrološkim elementima.
Agrometeorologija je, ustvari, primijenjena meteorologija i hidrologija u poljoprivredi.
Njen osnovni zadatak je proučavanje uzroka varijabilnosti prinosa kao posljedice djelovanja meteoroloških elemenata i pomoć poljoprivredi u što boljem iskorištavanju klimatskih karakteristika tla, te preveniranje i ublažavanje nepovoljnih vremenskih pojava sa ciljem dobivanja visokih i postojanih prinosa. Predmet proučavanja agrometeorologije obuhvata najdublje slojeve zemljišta dokle dopire korijenje biljaka i drveća preko sloja zraka neposredno iznad tla u kojem rastu poljoprivredne kulture i drveće i gdje borave životinje, pa do najviših slojeva zraka koji su od značaja za aerobiologiju u kojem se prenose čestice spora, polena, sjemena biljaka i insekti.
Za poljoprivredu su od velike važnosti meteorološki parametri:temperatura zraka i tla, padavine, vjetar, relativna vlažnost, vlažnost tla, isparavanje, insolacija, itd. U agrometeorologiji se umjesto količine toplote neophodne za rast i razvoj koriste sume aktivnih temperatura. Aktivne temperature su definisane ka srednje dnevne temperature zraka više od biološkog minimuma za određenu fazu razvića neke biljne vrste (5.0 °C, 10.0 °C i 15.0 °C). Biološki minimum je donja granica temperature aktivne vegetacije poljoprivrednih kultura u raznim fazama razvoja.
Na osnovu vrijednosti sume aktivnih temperatura vrši se rejonizacija određenog poljoprivrednog područja. Sume aktivnih temeratura zraka iznad 10.0 °C koriste se u agrometeorologiji kao osnovni termički pokazatelj mogućnosti gajenja određene biljke u nekom području, a također i pri određivanju visinske termičke granice za rentabilnu proizvodnju.
Agrometeorologija također proučava vještačko djelovanje na okoliš, što znači da biljku vještačkim djelovanjem možemo zaštiti, pomoći joj u rastu ili je potaknuti na brži razvoj. To podrazumijeva kratkoročno i dugoročno djelovanje: prskanje, zalijevanje, melioracije, gradnja sistema za navodnjavanje, izgradnja vjetrozaštitnih pojaseva gradnja staklenika itd.
Jedan od vidova uključivanja meteorologije u poljoprivredu: